Posle dve i po godine borbe, uspona i padova, u trenutku kada je njegovo srce kucalo sve tiše, sa svega 20 odsto kapaciteta, stigla je nova šansa za život. A, za sve su najzaslužniji njegova porodica i drugovi koji su pokrenuli akciju koja je za kratko vreme uključila celu Srbiju. U petak su se u stanu Teodorovića okupili Markovi drugari, celo nekadašnje četvrto četiri Zemunske gimnazije.
Oni su svom drugu, pokrenuvši akciju "Srce za Marka Teodorovića", na neki način, "kupili" srce. U njegovoj sobi, slušali su, konačno, lepe vesti. Sve vreme Markovog lečenja u Nemačkoj, pa u Americi, bili su prijatelji u kontaktu sa njim. Stizali su mejlovi, telefonski pozivi, poruke, pisma... Raspitivao se šta se dešava u Beogradu, koje su fakultete upisali, retko je pričao o bolesti.
- Hvala im, bez njih zaista ne bih uspeo, kao i bez mnogih dobrih ljudi iz Srbije. Nadam se da ću što pre u Beograd, jedva čekam. Dobro se osećam. Jedva čekam da ponovo vidim Zemun, a ne mogu da vam opišem koliko sam se uželeo da gledam Partizan. Idem na utakmicu odmah, prvu koju fudbaleri budu igrali, čim stignem u Beograd- kaže Marko. (Novosti)
|